Archive for the ‘Uncategorized’ Category

Umesto da stadion u gornjem delu grada bude oaza na kojoj će se igrati utakmice, a van sportskih termina, mesto gde će rekreativci vežbati i porodice izvoditi svoju decu, stadion je postao obično đubrište i velika nepodšišana livada.

Prethodnih mesec dana sam počeo da treniram, što uključuje kombinaciju vožnje bicikla i trčanje. Podrazumeva se da trčim na stadionu u gornjem delu grada koji se nalazi nedaleko od moje stambene zgrade. Kada sam počeo da trčim odmah mi je upalo u oči đubre koje je bilo razbacano po celom stadionu. Pre svega tu je bilo puno plastičnih flaša, konzervi energetskih napitaka, vlažnih maramica, plastičnih kesa, baš mnogo mnogo đubreta. To mi je mnogo smetalo iz razloga što volim da trčim na sređenim površinama gde mi neće upadati u vidno polje ugažena bela plastična kesa posred staze ili gomila iskorišćenih vlažnih maramica.

Posle par dana trčanja rešio sam da počistim ceo stadion. Uzeo sam plastičnu kesu i krenuo stazom kojom se trči pritom ubacujući u nju sve što mi se našlo pod rukom. Trkači koji su prolazili pored mene su me gledali u čudu. Nekoliko starijih gospođa koje na stadion dolaze da pešače su me samo prošle pored mene pri tom ništa ne govoreći. Jedan od trkača koji me je iz viđenja poznavao mi je prišao i rekao “Svaka čast, i meni je to palo na pamet ali eto, nikada to nisam uradio.” Paaa, neko je morao.

Još jedna stvari koja upada u oči je nesređen stadion. Ove godine nije ošišan. Trim staza na kojoj se trči je nesređena, tako da se trkači muče sa busenjem i dve staze na kojima se trči su bukvalno utabane od strane trkača. Osoblje Sportskog Centra “6. avgust” još jednom je svojim nemarom dovelo do toga da stadion ne liči na sportski objekat već na običnu livadu. Žao mi je porodica sa malom decom koje bukvalno ne smeju da puste mališane u nepodšišanu travu bojeći se da ne nalete na neku razbijenu flašu ili ne daj bože zmiju. Zašto nadležni iz SC “6. avgust” ne rade svoj posao to je već davno ispričana priča. Ako je zelena površina ispred hale mogla biti ošišana i sređena to je dokaz da je i stadion isto tako mogao biti sređen i prilagođen upotrebi a u korist građana Majdanpeka.

Molim vas šerujte ovaj tekst na svojim profilima ako koristite facebook kako bi ova informacija bila viđena od strane nadležnih i kako bi neko odreagovao. Hvala.

Ovo je prvi tekst na blogu koji će u sebi imati primese politike. Možda je to tako i normalno kada se zna da će se u nedelju 16.03.2014. godine održati republički parlamentarni izbori. Ja sam apolitičan, nikada nisam bio član nijedne političke stranke, moj stav simpatisanja određene političke opcije se menja od izbora do izbora, što je u neku ruku i normalno, kada se sagleda situacija koliko naši političari lažu i obećavaju u svojim predizbornim kampanjama.

Zašto sam potaknut da napišem ovaj tekst? Verujte mi da ne bih napisao ništa, ne bih komentarisao u javnosti takođe, držao bih se po strani i ćutao bih. Ono što me je pokrenulo da sednem za tastaturu i iznesem svoj stav su “lažni profili na majdanpečkim grupama” koje se nalaze na fejsbuku. Većina grupa na fejsbuku a koje se tiču Majdanpeka su zatrovane lošim namerama, komentarima lažnih profila članova u kojima se napada sve i svja i gde nema rezona u kritikovanju opštih društvenih pojava, dešavanja u gradu Majdanpeku, lomljenja nogu političkim predstavnicima stranaka u Majdanpeku i ostalim stvarima. Očigledno je da sada svi imaju fejs i da svako čita ono što se tamo napiše, tako da sfera uticaja napisanog ostaje i brzo se širi u gradu kakav je Majdanpek.

Znajući da su majdanpečke grupe veliki katalizator negativne energije ja sam pre izvesnog vremena rešio da napustim veći deo istih i da se skoncentrišem samo na one grupe koje promovišu zdrav aktivizam u gradu, a njih je jako malo. Negativna energija pojedinih lažnih profila koji se nalaze na većini majdanpečkih grupa je dobio boost baš nekoliko dana pred izbore, a sve u cilju da se određeni ljudi diskredituju i tako im se nanese šteta pred predstojeće izbore. Ok, to nije sporno ako čovek ima osnovane i potkrepljene argumente i ako se predstavi imenom i prezimenom i stane iza svojih reči. Očigledno nije tako, očigledno da među nama postoje ljudi koji jako lukavo, perfidno i kvarno koriste benefite društvenih mreža kako bi ostvarili svoje prljave ciljeve i napadali ljude bez osnova. Najveća sramota u tim grupama je što administratori nisu prepoznali vređanje na nacionalnoj osnovi i što nisu odmah reagovali i isključili te maligne članove iz grupa. Pošto sam bio administrator određenih grupa na fejsbuku, znam koliko odgovornosti i tereta nosi posao vođenja određene grupe, gde se određene stvari jednostavno moraju cenzurisati iz razloga što ne može svako da piše šta hoće a pogotovu ako vređa drugog, iznosi klevete, optužbe bez pokrića i krije se iza lažnih naloga.

Suština ovog teksta je da administratori tih grupa moraju da reaguju u trenutku i preduprede svaku zlonamernu akciju  bez pokrića i ne dozvole da se neargumentovani oblici napadanja provlače danima i nedeljama po fejsbuku. Demokratija ne podrazumeva da svako priča šta hoće i koliko hoće. Ona pre svega znači zdravu i pravno argumentovanu konverzaciju u kojoj pojedinac, imenom i prezimenom stoji iza svog stava i drži dokaze u rukama. Hajde da očistimo grupe na fejsbuku koje se tiču Majdanpeka od taloga koji se nakupio i komentarišemo zdravo, progresivno i bez skrivanja kako bismo pokrenuli neke stvari sa mrtve tačke.

Oct 11

Mrzim oktobar

Posted by admin in Uncategorized

Mrzim oktobar! Donosi hladnoću sa Karpata, pretvara sunčane dane u hladna, memljiva jutra i sumrake pune magle. Oktobar u ovako malom gradu je ogavan. Sivilo neba se pretače na hladne fasade zgrada, na lišće koje opada, na lica ljudi. Kada padne noć uhvatim sebe da me pritiska neki težak teret u grudima, nit’ si tamo nit’ si vamo. Gde si? Zaglavljen si između leta i zime. Kiša počinje da lije, ona ne prestaje da pada i danima zasipa grad. Ima li išta gore od kiše koja pada danima a hladno je. Ledi ti se krv u žilama, hladnoća se zabija do kostiju, ona reže.

Ovde je teško. Moja priča uvek ima nesrećan kraj i nije ništa manje nesrećna nego tvoja. Kada mi pričaš svoje probleme ja na moje breme stavljam i tvoje, tako nam je teže, skenjaniji smo, udruženi u tim govnima života. Naviknuti na njesra, na šamarčinu koju svakog dana popiješ od života, na pljuvanje u lice kada vidiš da je nekom dobro a ti uvek na nuli, nekad na kecu sa tendencijom vraćanja na nulu. Ne, bolje neće biti, taj nakurčeni stav koji imaš za sve i svakog je ok, tako se preživljava ovo govnjivo vreme.

Mrzim oktobar, donosi depresiju, donosi magle. Magle je teško preživeti u oktobru. Okuju ulice, hladne su, ne možeš videti kroz njih. Oktobar je teži i suroviji sa njma. Kada uveče krenem ulicama srećem grupe klinaca koji sa kapuljačama na glavama idu istim putanjama kojima idem i ja. Oni su mladi, u njihovim očima ne vidim sjaj. Mrzim oktobar.

Roland Garros je moj omiljeni teniski turnir. Pratim ga intezivno još od vremena kada je Gustavo Kuerten osvajao ovaj turnir. Roland Garros je svakako najteži teniski turnir na svetu a uzrok tome je šljaka, zemljana podloga na kojoj se igra najsporiji tenis i traži od igrača da bude maksimalno fizički spreman. Evo nekoliko zanimljivih činjenica koje je potrebno znati o ovom teniskom turniru.

RolandGarrosPhoto source: www.saidaonline.com

Turnir je dobio naziv po pilotu koji je nastradao u prvom svetskom ratu Rolandu Garrosu. Ovaj naziv teniski turnir dobija 1920. godine.

1891. godine je nastao ovaj turnir i tih prvih godina su učestvovali samo teniseri francuskih teniskih klubova tako da je ovaj turnir bio zatvorenog tipa. Dame su prvi put igrale 1897.

1925. godine je turnir postao otvoren za amaterske tenisere iz celog sveta a od 1968. godine turnir je otvoren za amaterske i profesionalne tenisere.

2007. godine uvedene su iste novčane nagrade za muškarce i žene.

Novčane nagrade na turniru su sledeće:

Winner €1,120,000
Finalist €560,000
Semi-finalist €280,000
Quarter-finalist €140,000
Fourth round €70,000
Third round €42,000
Second round €25,000
First round €15,000

Pobednici Roland Garrosa i pobednice Roland Garrosa u singlu.

Kao izvor za ove informacije korišćena je Wikipedija a na zvaničnom sajtu Roland Garrosa možete videti najsvežije informacije koje se tiču ovog turnira.

Nov 12

Kraljevo, žrtva zemljotresa

Posted by admin in Uncategorized

Nesreća ne bira ni vreme ni mesto da nas zadesi. Takav je bio i zemljotres koji je zadesio grad Kraljevo i okolinu. Tog trećeg novembra u dva sata po ponoći svi smo osetili podrhtavanje tla i nikom nije bilo prijatno. Kreće drmanje i onda dolazi onaj neprijatni trenutak kada moliš Boga da se isto umiri. Samo mogu da zamislim kako je ljudima u Kraljevu bilo strašno. Gledali su kako im pucaju zidovi, ruše se plafoni, razbija nameštaj po sobama. Sve što smo do sada gledali na televiziji ne može da opiše razmere štete koja je pogodila Kraljevo i okolinu.

saglasni100v2

Blogeri i korisnici društvenih mreža u Srbiji su iz tog razloga pokrenuli građansku inicijativu saGLASNI. Osnovna ideja, odnosno, građanska saGLASNOST zajednice je da utičemo na donosioce odluka u jedinicama lokalne samouprave da 50% planiranog budžeta za proslavu Nove godine odvoje za postradale u Kraljevu. Do duše, ne mogu da tvrdim da Majdanpek ima spektakularne dočeke novih godina, ali svakako se određena suma novca može izdvojiti za pomoć Kraljevu.

Ako ste saglasni sa akcijom možete pomoći na jedan od sledećih načina:

1. potvrdite nam svoju saGLASNOST pisamcetom na adresu saglasnost@saglasni.rs. Dostavite kontakt podatke i svoj logo.

2. obavesite svoje partnerske i kišobran organizacije o inicijativi

3. obavestite o inicijativi članove gradskih veća sa kojima ste u kontaktu

4. pustite svojoj mailing listi info o inicijativi

5. pratite nas na Facebooku, Twitteru (uz #saglasnost, #saglasni), na našem sajtu.

6. raspričajte o akciji.

Ovo je najmanje što možemo da uradimo kao pomoć Kraljevu. Široka građanska inicijativa je potrebna kako bi se prikupilo što više para za pomoć i kako bi se iskoristilo ovo lepo novembarsko vreme i pružena pomoć bila efikasnija. Zaboravite bar na trenutak na chatovanje na Face-u sa ekipom, glupe igrice i učlanjivanje u infatilne grupe tipa “Svi mi koji….” i svojim gestom koji će vam oduzeti par minuta pružite podršku ovoj širokoj akciji.

Aug 03

Dve godine bez cigareta

Posted by admin in Uncategorized

Tog 03.08.2008. godine sam ostavio pušenje. Prošlo je tačno dve godine od tad. Posle 15 godina pušenja, elegantno i beskompromisno sam se oslobodio poroka. Kako sam to učinio? Za sve je “kriva” jedna knjiga koja je učinila pravo čudo “Lak način da ostavite pušenje” autora Allena Carr-a koja me je na čudesan način preobratila u nepušača posle samo 100 pročitanih strana. Iako sam i sam sumnjao u čudo, ono se ipak desilo.

Ostaviti pušenje

Smatram da je čin ostavljanja pušenja za svakog pušača ličan, subjektivan. Pušio sam 15 godina i sada, nakon dve godine apstinencije, mogu da kažem da nije lako ostaviti ovaj porok. Sve se menja, navike i rituali koji su bili sastavni deo pušenja moraju nestati. Treba se izboriti sa krizama, treba uložiti mnogo truda, raditi na sebi, padati i ustajati da bi se pobedio ovaj porok. Činjenica je da je svaki ex pušač potencijalni pušač i dalje i da treba svakodnevno paziti da se ne poklekne u toj borbi.

Nakon dve godine od prestanka pušenja shvatio sam jednu gorku istinu. Pušači sa kojima sam se susretao u ovih dve godine su jako netoleratne osobe. Ima izuzetaka ali jako malo. Priznajem da sam i sam bio takav dok sam pušio, ali sada, iz ove vizure, vidim koliko je teško robovati cigaretama. Shvatio sam da svaka priča koja se vodi sa pušačima u vezi svakodnevnih situacija da mi npr. “smeta ako neko puši u mom stanu ili kancelariji” dovodi do podsmešljivog stava prema meni. Na moje mučenje kada mi npr. ide dim u lice sagovornika na nekom javnom mestu a pušač to vidi, umesto da ugasi cigaretu on nastavlja nemilosrdno sa torturom. Najviše mi je žao male dece u okruženju pušača.

Kada se sve presabere, došao sam do zaključka da treba ulagati u svoju budućnost, u zdravlje za neke buduće dane kada treba biti spreman da se uhvatiš u koštac sa životom da da budeš zdrav, za sebe i svoju porodicu. Pušenje na duži period ruinira zdravlje, posledice nisu vidljive odmah ali svakako dolazi do njih. Ne želim da dajem savete pušačima koji čitaju ovaj tekst, ja sam svoju bitku dobio, ponosan sam na sebe i svakako sam postao bolji čovek zbog ovog čina.

Jul 21

Prerast

Posted by admin in Fun, Uncategorized

Juče smo odlučili da posetimo Prerast, prirodni kameni most koji je oblikovan milionima godina od strane same prirode. Nikada ga ranije nismo posetili, verovatno iz razloga što smo očekivali da je daleko i da se do njega teško stiže. Pogrešili smo. Pitam se koliko je Majdanpečana posetilo Prerast? Smatram da ih je malo.

prerast1

Prerast se nalazi u neposrednoj blizini Majdanpeka, 5 kilometara ka Donjem Milanovcu. Tog dana je pobedila želja da se otkrije nešto novo i da se pobegne iz usijanog betona grada. Pretpostavljali smo da je Prerast daleko od puta i da se treba pešačiti nekoliko kilometara kroz gustu bukovu šumu i da se treba uspinjati uz neke hridine. U svemu smo pogrešili. Prerast se nalazi na samo 800 metara od puta i lako je stići do njega. Treba pregaziti na nekoliko mesta malu rečicu (ne znam joj ime) i stići do zadate destinacije. Ono što nam je odmah upalo u oči jeste činjenica da smo sreli nekoliko stranaca koji su se upravo vraćali sa Prerasta. Jbt. stranci ga posećuju a mi koji celog života nekoliko kilometara od ovog mesta, prvi put obilazimo ovu prirodnu lepotu. Packe je bio inicijator svega (Vanju i mene nije bilo teško nagovoriti da krenemo u avanturu), a kao razlog posete bila je emisija Jovana Memedovića koji je snimio baš o Prerastu. U emisiji Prerast izgleda tako mali, gotovo da se svod ovog mosta može rukom dohvatiti ali kada smo se našli ispod njega, u trenutku smo se razuverili. Most je visok oko 150 metara i predstavlja impresivno delo prirode.

prerast2 prerast3prerast4prerast5

Ispod Prerasta protiče mala rečica koja pravi prirodne kade od kamena koje su nas takođe zainteresovale. Očas posla smo poskidali patike i krenuli bosim nogama kroz rečicu da se osvežimo. Packe je otišao korak dalje pa je rešio da se ceo osveži u jednoj širokoj kamenoj kadi.

prerast6prerast7prerast8prerast9

prerast10prerast11prerast12prerast13

Ono što je jako pokvarilo celokupan utisak je činjenica da je prilaz samom Prerastu jako težak, neobeležen, treba se probijati kroz gustu travu rizikujući da vas nešto ne ujede ili polomite nogu. Nadležni (pretpostvavljam da je to Turistička organizacija opštine Majdanpek), ništa nisu uradili po pitanju ovog problema. Na samom prilasku Prerastu nema table koja bi vas uputila ka njemu (u jednom delu šume izlazite na raskršće i tada treba da nastavite levo), i koja bi vam dala generalne informacije o ovom prirodnom fenomenu. Lepo je sve to predstaviti na slikama, brošurama, ali se o prirodnim lepotama treba brinuti i na licu mesta. Turistima treba omogućiti da na civilizovan način posete ono što im nudimo, nadam se da se oni stranci sa početka teksta nisu izgubili negde u šumi???

Ovaj blog počinjem sa hroničnim bolom u desnoj nozi a koji je posledica neke vrste uklještenja kičmenih živaca. Ja neću kao naš ministar zdravlja otići na operaciju diskus hernije i rešiti svoj problem u vezi leđa u nekoj od zemalja zapadne evrope već ću se prepustiti lokalnom iscelitelju koji će me osloboditi bolova metodom lečenja koja se prenosi u njegovoj porodici sa kolena na koleno.

Priključujem se akciji koju je za 07.07.2010. pokrenula drugarica blogerka Mahlat očigledno revoltirana bahatim ponašanjem ministra zdravlja i svim aferama koje prate njegov rad.

Ovo je link ka facebook grupi za davanje ostavke ministra zdravlja.

Evo i strane na kojoj se iznose podaci zašto ministar treba da podnese ostavku, strana je dobro argumentovana.

May 26

Za i protiv RTV pretplate

Posted by admin in Uncategorized

Juče mi je stigao cirkularni mail od jednog druga koji navodi razloge zašto ne treba plaćati RTV pretplatu i kako smo svi obmanuti od strane EPS-a, RTS-a i države a u vezi famozne pretplate. Evo tog maila:

Po Zakonu o radiodifuziji, pretplatu za RTS plaća onaj ko je prijavio prijemnik (nebitno da li gledaš RTS ili ne i nebitno za šta koristišprijemnik – možda za gledanje filmova preko DVD-a dok je povezan sa računarom?).
Po istom Zakonu o radiodifuziji, RTS izričito nema ustavna prava i samimZakonom o radiodifuziji nema zakonska prava da ti ulazi u stan i proverava da li imaš prijemnik ili ne.
Prema Zakonu o informisanju, javni sevis (RTS) je dužan da prezentuje tačne i istinite informacije. RTS je slagao da svako mora da plaća pretplatu čime je počinio prekršaj protiv ovog zakona, a prema Zakonu o krivičnom postupku zaposleni u RTS-u su počinili krivično delo obmane. Pretplatu mora da plaća samo onaj ko je prijavio prijemnik. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, ne može se potraživati bilo kakva naplata sem ako su obe ugovorne strane saglasne. Dakle ne može se potraživati naplata od onog ko nije pristao na ugovor. Krivično je delo zaposlenih u RTS-u potraživati novac od onog ko nije pristao na ugovor ili od onog ko nije prijavio prijemnik.
Prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, niko nema prava da deli vaše lične podatke drugima sem u slučaju vaše lične saglasnosti. Zajedničkom uplatnicom EPS-a i RTS-a, EPS je prekršio ovaj zakon, a radnici EPS-a su počinili krivično delo prikazivanjem vaših licnih podataka RTS-u, kao npr vaša adresa stanovanja gde vam je i upućen račun. Prema Zakonu o krivičnom postupku, onaj ko pristaje na krivično delo smatra se saučesnikom u krivičnoj radnji. Plaćajući račun za struju i “pretplatu” finansiraš onoga ko vrši krivično delo nad trećim licima (u ovom slučaju svi ostali koji plaćaju račun za struju i RTS “pretplatu”, a bez ugovora iliprijemnika).
Pošto su zaposleni u EPS-u počinili krivično delo odavanja ličnih podataka i zaposleni u RTS-u počinili krivično delo prinudne naplate, zastrašivanja ilaganja nad trećim licima jer 720 hiljada ljudi je prinudno platilo i plaća “pretplatu” i to bez prijavljivanja prijemnika i bez potpisivanja ugovora,ti lično koji si finansirao EPS i RTS svojim “računom za struju” si saučesnik u zločinu prinudne naplate i odavanja ličih podataka o drugima, sem ako si žrtva istog računa za struju u kojem slučaju treba da tužiš EPS i RTS sudskim organima Republike Srbije.
Prekinite da budete saučesnici u zločinu nad preko 2 miliona ljudi, jer vam preti maksimalna zakonska kazna od 40 godina zatvora!!! Pitajte Legiju ako meni ne verujete, pravda je spora, ali dostižna! Upozorenje – ako ovo forwardujete na dovoljan broj e-mail adresa, očekujte iznenadnu promenu nekih zakona u “narodnoj” skupštini, ali vas svejedno molim da forwardujete svima.
U prvom pasusu autor navodi podatak da RTV pretplatu plaćaju samo oni koji su prijavili posedovanje tv prijemnika a Zakon o radio difuziji (“Službeni glasnik RS” br. 42/02 od 18.7.2002) kaže u članu 81. stav 7. Zakona da: “Sva fizička i pravna lica koja su vlasnici prijemnika dužni su da prijave nabavku prijemnika republičkoj ustanovi javnog radiodifuznog servisa, a sa teritorije Autonomne pokrajine Vojvodine i pokrajinskoj ustanovi javnog radiodifuznog servisa.” Zakon jasno i precizno propisuje da su svi koji poseduju prijemnike DUŽNI da prijave iste.
U drugom pasusu autor maila se poziva na jednu od Ustavom zagarantovanih sloboda da nadležni organi nemaju prava da ti ulaze u stan i proveravaju da li posedujete tv prijemnik ili ne. To je istina, ali dellimična. U članu 81. stav 11. Zakona o radio difuziji (“Službeni glasnik RS” br. 42/02 od 18.07.2002.) navodi da: ” Ustanova javnog radiodifuznog servisa ne može da vrši kontrolu posedovanja prijemnika na način kojim bi se ugrozila ustavna prava građana.” Zakon nije naveo koji su to načini ali svakako da svako normalan može da zaključi da vam niko neće obijati vrata da utvrdi da li posedujete tv prijemnik ili ne. Država i njeni organi će svakako naći sofisticiraniji način da to utvrdi da se izvrši napred navedena kontrola.
Dalje, kreator maila se poziva na krivično delo obmane gde je RTS objavila podatak da se tv pretplata mora platiti. Licemerno bi bilo sa naše strane da posedujemo tv prijemnike i da ih nismo prijavili a da tvrdimo suprotno, da i ne posedujemo. Znači da i mi obmanjujemo RTS. Ne može niko da me ubedi da poseduje tv prijemnik a da bar jedanput nije prebacio kanal na prvi ili drugi program RTS-a.
Što se tiče normi obligacionog prava, ja bih pre rekao da ovde ne postoji uopšte obligacioni odnos između RTS-a i njegovih korisnika. Ako je RTS javni servis i ako je osnivač tog javnog servisa država, ovde se više ne radi o dispozitivnim normama koje vezuju dve ugovorne strane po slobodnoj volji već sada govorimo o imperativnim normama koje stvaraju pravne odnose između države, s jedne strane, i pravnih i fizičkih lica sa druge strane. Imperativne norme se moraju poštovati i tu nema nikakve dvojbe. Ako država nešto propiše a ti se ne povinuješ njenoj volji ti si svakako prekršilac njenih zakona. Ni ovaj navod kreatora maila ne drži vodu.
Na kraju ovo sa odavanjem podataka od strane EPS-a nas svakako dovodi do prethodnog pasusa u kome sam već naveo da se radi o imperativnim pravnim normama i da je država pronašla način da efikasno naplati svoje usluge. Znači da ne možemo govoriti o odavanju ličnih podataka između dva npr. privatna subjekta, ovde postoje preduzeća čiji je osnivač država koji su opštili na pravno utemeljen način tako da i ova tvrdnja autora maila ne pije vodu.
Pravnik sam po struci i navodi u gore pomenutom mailu su isprovocirali moje zdravo rezonovanje i znanje tako da sam morao da napišem ovaj opštiran tekst kako bih razbio neke nedoumice. Iskreno, smatram da je plaćanje tv pretplate diskriminatorno i da cela ova oblast nije uređenja na pravi način. Ipak ovo je samo moje subjektivno mišljenje i odgovor na cirkularni mail koji kruži Srbijom.

Prošlo je blizu dve godine od kada sam ostavio pušenje. Bez foliranja da s vremena na vreme zapalim cigaretu kako to većina pušača u pokušaju radi, apstinent sam dvadeset i jedan mesec. Bio sam pušač petnaest godina i svi moji pokušaji su bili neuspešni do trenutka kada se u mojim rukama našla jedna fotokopija knjige autora Alen Carr-a koju sam pročitao tog trećeg avgusta 2008. godine i beše to dan kada sam se oslobodio ove velike pošasti.

Novi Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu objavljen 07.05.2010. godine u Službenom glasniku Republike Srbije počeo je da se primenjuje 15.05.2010. godine. Ovaj zakon je u potpunosti zamenio prethodni Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama koji se pokazao kao neučinkovit i gotovo da se retko ko pridržavao istog.

no_smoking

izvor: www.funfunkypages.com

GDE JE STROGO ZABRANJENO PUŠENJE!

Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu decidirano u članu 3. stav 5. navodi da ne postoji mogućnost pušenja u zatvorenim prostorijama sledećih delatnosti:

  • državna uprava i lokalna samouprava;
  • zdravstvena zaštita;
  • vaspitanje i obrazovanje;
  • društvena briga o deci;
  • socijalna zaštita;
  • kultura;
  • sport i rekreacija;
  • proizvodnja, kontrola i promet lekova;
  • proizvodnja, smeštaj i promet životnih namirnica;
  • društvena ishrana;
  • mediji i prostor u kome se obavlja snimanje i javno emitovanje;
  • sastanci i javna okupljanja građana.

Prilično dugačak spisak zatvorenih prostorija u kojima je zabranjeno pušenje, zar ne? Sećam se da je prethodni Zakon dozvoljavao da se moglo pušiti u prostoriji prethodno određenoj za pušenje i prvih nekoliko dana taj zakon se šatro primenjivao ali posle su se stvari vratile na staro i nikoga nije bilo briga za poštovanje Zakona, vratila se stara rutina pušenja gde god se stiglo. Napred navedeni spisak zatvorenih prostorija u kojima vlada totalna zabrana pušenja je stvarno impresivan. Nadam se da će nadležni inspekcijski organi beskompromisno raditi svoj posao i da će jako udariti po opštinama, školama, zdravstvenim ustanovama, sportskim objektima. Nadam se da će se većina vas koji čita ovaj tekst složiti sam mojim mišljenjem.

ZANIMLJIVO?

Zakon sadrži i neke zanimljive detalje. U članu 9. stav 1. tačka 2. stoji da je pušenje dozvoljeno u prostorijama u kojima borave “pacijenti specijalnih bolnica za lečenje psihijatrijskih bolesti, odnosno pacijenti psihijatrijskih odeljenja”. U stavu 4. istog člana stoji da je pušenje dozvoljeno “u ustanovi za izvršenje zavodskih sankcija u prostorijama u kojima borave lica u istražnom postupku, odnosno lica kojima su izrečene zavodske sankcije propisane zakonom”. Kad je kriza pušiti se mora. Scene u filmovima gde psihijatrijski bolesnici puše ko sumanuti kao i oni protiv koji se vode istražni postupci nisu klišeizirani i svakako svoju potvrdu imaju u realnom životu.

KO VRŠI NADZOR?

Član 21. kaže da sprovođenje zakona nadziru:

  • Ministarstvo, preko zdravstvene inspekcije, sanitarne inspekcije i inspekcije nadležne za lekove i medicinska sredstva;
  • Ministarstvo nadležno za poslove prosvete, preko prosvetnih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za poslove rada, preko inspektora rada;
  • Ministarstvo nadležno za poslove trgovine i usluga, preko tržišnih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za poslove turizma, preko turističkih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, preko inspektora za preventivnu zaštitu.

Spisak svih navedenih inspektorata jasno ističe činjenicu da je država rešila da pokrije široku oblast delovanja i da gotovo u svakom sektoru ima kontrolu nad sprovođenjem zabrane pušenja. Ovi inspektorati će organizovano pristupati kontrolama i deliće inforamcije između sebe.

KAZNENE ODREDBE

Novčane kazne se kreću u rasponu od 5.000 dinara do milion dinara. Prekršioci koji direktno konzumiraju duvanske proizvode će platiti najnižu kaznu a posebna priča su kazne koje se odnose na pravna lica koja mogu biti kažnjena novčanim kaznama od 500.000 do milion dinara za više situacija u kojima se ne sprovodi ovaj zakon.

Iskreno se nadam da će se ovaj Zakon dosledno i beskompromisno primenjivati. Država će svakako imati koristi ako se smanji broj pušača. Koliko samo para ode na lečenje bolesti koje nastaju kao posledica pušenja? Postavljaju se mnoga pitanja na koje statistika može da odgovori precizno i jasno. Bilo kako bilo, videćemo u narednom periodu kako će se stvari odvijati. Svakako bi trebalo nekoliko puta odrapiti prekršioce po džepu (pravna lica) i to objaviti na medijima. Prosto je neverovatna činjenica koliko mediji imaju hipnotično dejstvo među narodom, jedna takva vest objavljena na drugom dnevniku RTS-a bi svakako dovela do toga da svi poveruju u činjenicu da se Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu mora početi primenjivati i da nema zezanja sa državom.