Archive for the ‘Mudrosti’ Category

Gospodina Dragićevića sam upoznao sticajem okolnosti 2003-e god. Slušao sam razne priče o njemu da od polovnih zvučnika, čak i pokvarenih, može da napravi čudo. Nisam mogao da verujem u to vreme da takav čovek i postoji. Lično sam se uverio u njegovu priču da je 2001 godine bio prvi na listi patenata za finansiranje od strane države. Tadašnji premijer Đinđić je to sve hteo i da lično podrži. Dragićević je čak imao u planu da napravi i prvu fabriku njegovog patent zvučnika, prvu takve vrste u Srbiji. Na žalost preranom smrću premijera ova priča je ubrzo zaboravljena od strane vlasti.

MarkoV1

Leta 2005. godine moj otac i ja smo rešili da sa našim orkestrom odemo kod njega i da na Dragićević napravi patentirani sistem zvučnika koji bi koristili za svirke. Te godine on je imao već napravljeno predpojačalo, pojačalo i par zvučnika od 18 inča. Tu audio komponentu je specijalno napravio za nekog mađarskog audiofila koji je od njega tražio da sve to bude napravljeno za automobil. Imali smo priliku da se uverimo u kvalitet tog zvuka. Necete mi verovati, Dragićević je te zvučnike uspeo da nekako njegovim patentom zavojnice tzv. špune magneta smesti čitavih 3000 watti. Predpojačalo i pojačalo su od germanijumskih tranzistora. Inace njegova čitava teza se sastoji u tome da taj patent zvucnika ima najbolji zvuk na germanijumu, a ne na silicijumskim tranzistorima. Današnja konvencionalna, komercijalna HIFI pojacala imaju takvu strukturu koja su manje kvalitetna u odnosu na ručne izrade šema za pojačala. On nam je predlagao da kupimo stare germanijumske tranzistore određenih karaktetistika i dao nam je više vrsta elektro-tehnickih šema za ručnu izradu pojačala. Danas ja posedujem jedno hifi pojačalo koje se bazira na njegovom sistemu. To je pojacalo od 20 watti bez ikakvih skretnica i predpojačala. Zvuk je neprikosnoven, bistar, jasan i veoma kvalitetan.

Da naglasim, morate imati šemu za izradu takvog pojačala, i takođe, zvučnike koji su motani na neverovatnih 2 ohma ili čak sta više na 1 ohm. Takođe, imam hifi audio kutije, po njegovom nacrtu. Kutije su tzv. transmisionog oblika, visine jedan metar i dvadeset santimetara. Zvučnici su dvosistemski, jedan širokopojasni od 8 inča. Zvučnik je smešten u gornjem delu, a visokotonac u donjem delu.

Gospodin Dragić Dragićević živi na Bežanijskoj Kosi u Beogradu. Ima preko šezdeset godina i čim mu spomenete da hoćete da posedujete njegov patent zvučnika on se obraduje i uvek je spreman za saradnju. Jednostavno voli da sarađuje sa ljudima koji su skloni istraživanju zvuka i eksperimentima što se tice HIFI audio akustike.

Za sve informacije mozete ga nazvati na broj telefona:011-3173541 ili mob.064-2469382.

May 13

Moje upoznavanje sa @DedaBorom :)

Posted by admin in Fun, Mudrosti

Četvrtak je, na pauzi sam na kafi sa kolegom Ćilijem u lobiju hotela Holidej Inn u Majdanpeku. Svakog jutra tamo ispijamo kafu i provodimo pauzu u opuštajućem razgovoru. Sa recepcije se širi raskošan wifi signal i ja se nošalantno kačim na twitter. Vreme mi prolazi u laganom ispijanju kafe i čitanju timeline-a. Ima svega tu, duhovitih twittova, tu su vesti, nezanimljivi nagoveštaji PR događaja (PR-ovci su tako dosadni) i onda sam pročitao twitt sledeće sadržine:

dedatwitt

Čitam twitt i ne mogu da verujem, Deda u Majdanpeku. Hm, pokupim se ja odmah i krenem ka kafiću Neptun koji se nalazi na sto metara od mog radnog mesta. A tamo, sa kolegama prosvetarima na kafe pauzi sedi i Deda. Priđem stolu, kažem izvinite što smetam, okrenem se ka Dedi i pogledam ga. Deda ustaje zbunjen, vidim razmišlja dok gleda u mene i u trenutku me prepoznaje i oslovljava nickom “Dezareooo!”. Zagrli me Deda srdačno uz široh osmeh. Odvojili smo se od njegovih kolega. Seli smo za susedni sto i za vrlo kratko vreme ispričali o velikom delu blogosfere i twittosfere. Slikala nas je njegova koleginica i Deda je odmah okacio sliku na twitter. Nisam hteo da mu oduzimam vreme i odmah je pao dogovor da se vidimo na nekom od twittupova koji se često priređuju u Boru. Sve priče koje kruže o Dedi su istinite, on jeste jedna o najsvetlijih tačaka našeg internet neba, neposredan, nasmejan i duhovit. Konačno, bilo je pravo zadovoljstvo upoznati se sa njim i pade mi na pamet jedna lepa misao tog dana…”U svakom gradu u Srbiji možeš naleteti na nekog twitteraša. To je sjajna stvar.”

deda_i_dezareo

Kreiranje grupa na Facebook-u u zadnje vreme dobija na intezitetu. Pored gomile glupih i nebuloznih grupa koje se svakog dana pojave na ovoj društvenoj mreži pre određenog vremena osvanula je grupa koja mi je privukla pažnju. Grupa “Bilo jednom u Majdanpeku – Postavite ovde svoje stare fotografije” predstavlja uspešan vid prisećanja građana Majdanpeka na neka stara vremena, na ljude, grad i sve ono čega više nema a ostalo je u sećanju. Juče sam više od sat vremena gledao stare slike Majdanpeka i ljudi u njemu i uživao u jednom novom iskustvu. Pravo je uživanje gledati kako se razvijao grad, kako su živeli ljudi, kako naši sugrađani koje poznajemo danas kao penzionere izgledaju na tim slikama pre više desetina godina. Nadam se da će ova grupa trajati dugo i da će dosta ljudi dati svoj doprinos stavljajući svoje fotografije. Autor grupe je Slaviša Jeremić i za njegovu ideju imam samo reči hvale. Nekad je potrebno tako malo da bi se ljudi animirali i da se svi osećamo lepo. Slave svaka čast.

Ovaj pravi vremeplov možete pogleda ti na sledecoj adresi Bilo jednom u Majdanpeku

Jan 26

O intelektualnom kapacitetu

Posted by admin in Mudrosti

Prvi blog post u ovoj 2011. godini bi mogao biti i najznačajniji. Rešio sam da govorim o intelektualnom kapacitetu. Ova vrsta kapaciteta je prilično devastirana kategorija u mom gradu. Ja živim u Majdanpeku, gradu koji se gasi i koji očigledno ima nedostatak ove vrste kapaciteta. Intelektualni kapacitet može da menja stvari na bolje, da pronalazi nove ideje i najbitnija njegova odlika je da gura ljude napred ka novim rešenjima.

intellectIzvor: http://www.mindcontrol.se

Majdanpek definitvo nema više snage da zadrži intelektualni kapacitet u svojim rukama. Kvalitetni ljudi su već odavno otišli, mladi koji tek razvijaju ovu vrstu kapaciteta će otići i samo su retki primeri ljudi sa ovakvim kapacitetom među nama koji smo ostali a koji bljesnu s vremena na vreme. Jednostavno glib svakodnevnice i borbe za život su doneli depresivno ponašanje i negiranje pozitivnih ideja tako da mnoštvo guši dobre ideje pojedinaca, ruinira njihovu realizaciju i stvari gura unazad. Evo baš danas sam slušao jadikovke nekoliko drugara “kako su stvari stajale nekad, kako je bilo bolje” i “kako je to u Švajcarskoj, Austriji, Nemačkoj”. Rešio sam da prekinem tu raspravu i upitao sam ih: “Ljudi ajde da se ostavimo prošlosti. Šta možemo da uradimo da promenimo stvari na bolje?” Na moje jednostavno pitanje niko nije imao odgovor???

Nesumnjiva je činjenica da intelektualni kapacitet traži pozitivan stav i mnogo rada. Bez pozitivnog gledanja na stvari nema sigurne realizacije. Takođe, priprema ideja koje proizilaze iz intelektualnog kapaciteta i njihovo ostvarenje traže studiozan pristup i teško dostupne resurse kako bi se došlo do zacrtanog cilja. To je sve teže kada živite u maloj sredini koja predstavlja malu zatvorenu zajednicu, nepoverljivu prema novim idejama i prilično skeptična prema realizacijama koje nesumljivo donose nešto dobro. Ponekad se osvrnem oko sebe i zapitam se koliko je to ljudi spremno da se žrtvuje da se stvari promene na bolje, koliko je nas spremno da žrtvuje svoje vreme, energiju, materijalna sredstva i okrene stvari u pravom smeru?

Intelektualni kapacitet ne poseduju svi pojedinci. Iako je redak ipak se da pronaći. Pojedinac koji poseduje ovu vrstu kapaciteta ima mogućnost da podstakne šire grupe ljudi da deluju u pravom smeru. Ako su stvari nejasne a potrebno je rešiti određene vrste problema koji se javljaju prilikom određivanja zacrtanog cilja, potrebno je ovakvim ljudima ostaviti odrešene ruke, pružiti im nesebičnu pomoć i pratiti ih sve do potpune realizacije. Ako se i primeti negativna pojava negiranja ostvarenja cilja od strane drugih grupa ili pojedinaca nosioci intelektualnog kapaciteta ne trebaju klonuti i moraju se žrtvovati zarad opšteg interesa i ispuniti zacrtani cilj. Ostvarenje cilja i njegove posledice otvoriće nove puteve za pozitivne akcije i šira zajednica će dobiti potvrdu da se stvari ipak mogu promeniti na bolje.

Sep 21

I to će proći

Posted by admin in Mudrosti

Jednom davno u srednjovekovnoj Kini, stari seljak učio je svog sina čitanju i pisanju. Kada je osetio da mu se primakao kraj starac dade svom sinu dve kutije, crnu i belu i reče mu:

-Sine, kada ti bude najteže u životu otvori belu kutiju a kada ti bude najlepše u životu otvori crnu kutiju.-

Ubrzo po starčevoj smrti, mladić krenu u svet u potrazi za svojom srećom. Dugo je putovao i traži posao. Nigde ga nije mogao naći, a novca koji je poneo da se prehrani bivalo je sve manje i manje. Na njegove vapaje i molbe niko nije odgovarao tako da je u jednom trenutku poželeo da skrati sebi muke i reši se bede. Tada se setio da u poderanoj torbi ima smotuljak sa dve kutije koje mu je podario otac. Izvukao je belu kutiju, otvorio je i na pirinčanom papiru stajalo je napisano:

-I to će proći.-

KonfučijeRešio je da ne posustane i nastavio je da putuje dalje. Ubrzo je naišao na jedan grad u kome se na gradskom trgu skupila svetina koja je jako galamila. Očito se nešto dešavalo. Prišao je shvatio da narod nije znao šta piše na jednoj velikoj tabli. Pročitao je naglas da je ulaz na obližnju pijacu slobodan. Ubrzo se rasčula priča o tome pa ga je jedan bogati trgovac uzeo u svoju službu. Mladić je lepo napredovao, zaradio je veliko bogatstvo, kupio je sebi lepu kuću sa imanjem, oženio se i dobio decu.

Jednog dana setio se smotuljka u kome se nalazila crna kutija i setio se očevih reči. Sada je došao taj trenutak. Imao je sve što se poželeti može u životu i bilo je vreme da se otvori crna kutija. Pažljivo je otvorio i na parčetu pirinčanog papira je bilo napisano:

-I to će proći.-

Aug 09

Prijatelji u rodnom gradu

Posted by admin in Mudrosti

Tranzicija u poslednjih dvadeset godina u Srbiji je dovela do velikih migracija stanovništva. Ljudi su odlazili trbuhom za kruhom tamo gde im je bilo bolje, gde su mogli da prehrane sebe i svoje porodice, ostvare svoje ambicije. Majdanpečani su se tako selili u veće gradove, druge države, odlazili su na druge kontinente. Naš mali grad, zakukuljen negde u istočnoj Srbiji doživeo je da mu se prepolovi broj stanovnika. Već sam pisao o tome u blog postu “Drugi veliki talas odlaska iz Majdanpeka”. Od pisanja tog teksta dvojica ljudi koji su tada živeli u Majdanpeku, a moji su dobri drugari, su se odselili iz grada i rasuli se po Srbiji trbuhom za kruhom. Junaci ovog blog posta su, ipak, ljudi koji su ostali u Majdanpeku i svim onim malim mestima širom Srbije kojima se obradujete kada dođete posle dugih odsustvovanja u svoj rodni grad.

Prijateljstva treba negovati, ne treba se prepustiti tokovima tranzicije koja nas surovo goni u potrazi za onim što nismo imali u rodnom mestu a potražili smo ga na nekom drugom. Treba ostati veran idealima prijateljstva i čuvati te ljude koji će nas uvek dočekivati kada se vratimo sa dugih putovanja po svetu. Ti ljudi su jedina veza koju imamo sa nekim vremenima koja su davno prošla a za koja nas vezuju lepe uspomene. Nemojte dozvoliti sebi da kada se vratite u svoj grad budete u prilici da nemate nikog koga bi videli i da u vašim sećanjima ti ljudi budu kao neke blede senke. Ja ne pišem olako ove redove, već sam se susreo sa nekim ljudima koji su na kratko došli kući ali nisu imali sa kime da se vide, čuju, popričaju uz kafu, jednostavno su izgubili svaki kontakt sa svojim prijateljima iz rodnog grada. Video sam u njihovim pogledima samo prazninu, kao da više nisu pripadali tu gde jesu, video sam samoću u njihovim pogledima.

Na kraju ovo blog posta savetujem sve one koji su otišli da ne dozvole sebi luksuz i zaborave rodni grad i svoje prijatelje u njemu. Ne dozvolite da vaš grad postane prazna ljuštura kada mu se vratite, da ulice kojima hodate budu prepune prikaza ljudi koje ste poznavali nekada davno. Budite u kontaktu sa onima koji su ostali u rodnom gradu, bar to nije teško u vremenu kada se glavna komunikacija vrši putem interneta. Bićete srećniji kada te ljude sretnete prilikom vašeg dolaska u rodni grad, dani u njemu će vam biti ispunjeniji a vi srećniji.

Feb 11

„Možda“

Posted by admin in Mudrosti

Stara kineska taoistička priča govori o seljaku koji je živeo u vrlo siromašnom selu. Smatrali su ga dobrostojećim jer je imao konja za oranje i prevoz. Jednog dana konj je pobegao. Svi susedi rekli su mu kako je to zaista strašno, ali seljak je samo odgovorio “Možda”. Nekoliko dana kasnije konj se vratio i doveo dva divlja konja. Svi susedi složili su se da je to zaista velika sreća, ali seljak je samo rekao “Možda”.

Sledećeg dana seljakov sin pokušao je jahati jednoga od divljih konja. Konj ga je zbacio i mladić je slomio nogu. Seljaci su izrazili svoje žaljenje zbog velike nesreće koja ga je snašla, ali seljak je ponovo samo rekao “Možda”.

Iduće nedelje sprovedena je mobilizacija. Svi mladići bili su mobilizirani osim seljakovog sina, jer je imao slomljenu nogu. Kada su mu seljaci rekli kako je srećan, odgovorio je “Možda”…

izvor: iz knjige “Čuda se ipak događaju” autor Majda Rijavec

Feb 13

6 meseci bez cigareta!!!

Posted by admin in Mudrosti

Posle dugih 15 godina zivota ostavio sam cigarete. Svi moji prethodni pokusaji su se zavrsavali neuspehom. Moj poslednji pokusaj se pokazao kao definitivni prekid sa pusenjem i sada posle dugih sest meseci uzivam u zivotu punim plucima.

Prekretnica je bila kopija knjige “Lak nacin da ostavite pusenje – Easyway metoda” britanskog autora Adama Carr-a. Kao da je sam Bog poslao u moje ruke. Procitao sam je 03.08.2008. godine i do danasnjeg dana nisam zapalio ni jednu cigaretu. Prosao sam hrabro kroz sva iskusenja i dokazao sebi dan sam na pravom putu, za mene je pusenje proslost. Knjiga je pravo otkrovenje, konacno u njoj sam pronasao odgovor zasto sam pusio toliko godina. Sada zivot nastavljam bez cigarete, i ako neko od pusaca cita ovaj post preporucujem mu da poseti sledecu stranicu i procita iskustva bivsih pusaca na sledecoj strani.

Ko je mogao da pretpostavi da će se desiti ovoliki tulum u svetu? Eh, lagodnog li života, hipotekarnih kredita, uzimanja svega i svačega na crtu putem kredita, ulaženja u deal-ove sa bankama, kraj tome došao je u ovoj tekućoj 2008. godini.
Pazario sam nx6125, pre tačno nedelju dana. Prvi utisci, pa nisam se još navikao na ovu promenu, ali tako je to kod mene u životu, treba mi vremena da se naviknem na novotarije. Da se razumemo, ovo je polovan lap top, cena je bila adekvanta, prihvatljiva za mene (ali je neću otkrivati, više volim da nešto ostane pod velom tajne). Shoncraft bi rekao:”Bole tebe kurac”, a ja kažem, ako imate neki cash trošite ga brzo dok se ne obezvredi, teški udari krize po ekonomiji očekuju se tek u 2009. godini. Poslednja informacija o svetskoj krizi je ta da Crysler u USA zatvara sve svoje fabrike na mesec dana, ej žila kucavica ekonomije jedne zemlje je auto industrija a ta žila prestala da postoji na mesec dana u USA. Zemlja lagodnog života, ostvarenja američkog sna, da, možda je bila to nekad ali toga u budućnosti neće biti, polako će sve izbledeti, fade out.
Prvo što sam primetio na računaru bila je integrisana grafička kartica ATI Radeon Express 200M chipset koja vuče 128 mb rama, tako da mi na raspolaganju ostaje 384 mb rama za sve ostalo. Sada posle nedelju dana korišćenja istog, ukapirao sam da to može biti malo iritirajuće. Ipak ima leka tome, podešavanja u BIOS-u omogućavaju da se oslobodi memorija za korisnije stvari.
Vraća se vreme trange frange ekonomije, dođeš mi-dođem ti, “Brate, jel može na recku. Može brate, vidim da poštuješ rokove”. Ovi glavni principi koje sam naveo u prethodnoj rečenici su do pre koju godinu bili i te kako aktuelni, a demokratske promene koje su htele da disciplinuju navike Srpske nacije su malo zakasnile. Da bi se preživelo u ovoj zemlji treba se šetati kroz sivu zonu, tako jednostavno mora, ali nema veze, ionako nismo džabe trenirali pod Miloševićem tolike godine, sada će nam bar biti lakše nego tamo ubogim Zapadnjacima koji ne mogu da poveruju kako im se dugogodišnje ušteđevine pretvaraju u vazduh.
Display je odličan, tastatura je malo izlizana od učestalog korišćenja ali je i dalje u funkciji, baterija drži sasvim dobro, u proseku dva sata bez strujnog napajanja. U radu nx6125 je prilično stabilan, ali ipak po pokretanju više zahtevnijih aplikacija počinje da se guši, to je posledica manjka ram memorije. Posle nove godine mi ne gine da se pojačam još jednim memorijskim modulom od 512 mb rama.
Eto, pokušao sam da napravim sintezu dva teme koje me okupiraju ovih dana. Ipak, kao siže cele ove priče stoji sledeći zaključak, samo da bude hrane, vode i struje, za ostalo ja ću se već nekako snaći, a VI?