Jul 21

Prerast

napisao admin kategorija Fun, Uncategorized

Juče smo odlučili da posetimo Prerast, prirodni kameni most koji je oblikovan milionima godina od strane same prirode. Nikada ga ranije nismo posetili, verovatno iz razloga što smo očekivali da je daleko i da se do njega teško stiže. Pogrešili smo. Pitam se koliko je Majdanpečana posetilo Prerast? Smatram da ih je malo.

prerast1

Prerast se nalazi u neposrednoj blizini Majdanpeka, 5 kilometara ka Donjem Milanovcu. Tog dana je pobedila želja da se otkrije nešto novo i da se pobegne iz usijanog betona grada. Pretpostavljali smo da je Prerast daleko od puta i da se treba pešačiti nekoliko kilometara kroz gustu bukovu šumu i da se treba uspinjati uz neke hridine. U svemu smo pogrešili. Prerast se nalazi na samo 800 metara od puta i lako je stići do njega. Treba pregaziti na nekoliko mesta malu rečicu (ne znam joj ime) i stići do zadate destinacije. Ono što nam je odmah upalo u oči jeste činjenica da smo sreli nekoliko stranaca koji su se upravo vraćali sa Prerasta. Jbt. stranci ga posećuju a mi koji celog života nekoliko kilometara od ovog mesta, prvi put obilazimo ovu prirodnu lepotu. Packe je bio inicijator svega (Vanju i mene nije bilo teško nagovoriti da krenemo u avanturu), a kao razlog posete bila je emisija Jovana Memedovića koji je snimio baš o Prerastu. U emisiji Prerast izgleda tako mali, gotovo da se svod ovog mosta može rukom dohvatiti ali kada smo se našli ispod njega, u trenutku smo se razuverili. Most je visok oko 150 metara i predstavlja impresivno delo prirode.

prerast2 prerast3prerast4prerast5

Ispod Prerasta protiče mala rečica koja pravi prirodne kade od kamena koje su nas takođe zainteresovale. Očas posla smo poskidali patike i krenuli bosim nogama kroz rečicu da se osvežimo. Packe je otišao korak dalje pa je rešio da se ceo osveži u jednoj širokoj kamenoj kadi.

prerast6prerast7prerast8prerast9

prerast10prerast11prerast12prerast13

Ono što je jako pokvarilo celokupan utisak je činjenica da je prilaz samom Prerastu jako težak, neobeležen, treba se probijati kroz gustu travu rizikujući da vas nešto ne ujede ili polomite nogu. Nadležni (pretpostvavljam da je to Turistička organizacija opštine Majdanpek), ništa nisu uradili po pitanju ovog problema. Na samom prilasku Prerastu nema table koja bi vas uputila ka njemu (u jednom delu šume izlazite na raskršće i tada treba da nastavite levo), i koja bi vam dala generalne informacije o ovom prirodnom fenomenu. Lepo je sve to predstaviti na slikama, brošurama, ali se o prirodnim lepotama treba brinuti i na licu mesta. Turistima treba omogućiti da na civilizovan način posete ono što im nudimo, nadam se da se oni stranci sa početka teksta nisu izgubili negde u šumi???

Jul 17

Srpski film(2010)

napisao admin kategorija Film

Scenaristički dvojac Srpskog filma Radivojević-Spasojević je duboko zaronio u dubine tamne strane ljudskog bića. Ljudi su očigledno napisali scenario koji je imao cilj da šokira gledaoca i da jednostavno postavi pitanje: “Koliko je zlo spremno da ode u svom pohodu protiv uvreženih pravila morala, građanskih vrednosti, zakona, etike….svega onog što ovo društvo drži na okupu da se ne raspadne u paramparčad?”

Srpski

Dinamika ovog filma je neverovatna, vozi vas tako da od prve scene nabijate ubrzanje da bi se na samom kraju razbili o debeli betonski zid, koji želeli vi to ili ne, ne možete izbeći, udarac realnosti i sirove snage spucane u glavu. Šokirani ili ne, uplašiće vas činjenica da svet u kome živimo, nije idiličan kao porodica glavnog junaka na početku filma. Ne, taj svet je samo iluzija koju mi želimo i koja za tili čas može da se pretvori u najgoru noćnu moru.

Film je snimljen u idealnom okruženu tranzicione Srbije gde je danas prava umetnost preživeti a ostati normalan. Glavni junak u jednom trenutku filma i sam kaže da mu je glavni cilj, kada bi mu se ukazala šansa, da sakupi dosta love i da može da napusti Srbiju sa porodicom (cilj mnogih u ovoj napaćenoj zemlji). Međutim, to je samo pusti san, zlo koje obitava ovde, očigledno je previše jako, previše veliko i u svom haosu ruši sve brane ljudskosti i uništava život.

Hollywoodska produkcija i filmovi koji predstavljaju pandan “našem” Srpskom filmu, “Saw” i Tarrantinov “Hostel” (pali su mi ovi naslovi na pamet) predstavljaju banalizovane loše kopije nasilja, bez upečatljive priče. Srpski film deluje kao zaokružena celina, ima logičan početak, šokantan kraj, i onu “dinamiku” koju sam već naveo u prethodnim rečenicama. Zloupotreba dece koja je u neku ruku taboo tema u visokobudžetnoj produkciji na zapadu. U Srpskom filmu ova tema je inteligentno upotrebljena u cilju ostvarenja filmskog izraza i cilja režisera i scenarističkog dua. O glumcima neću pričati niti davati neko mišljenje ovo je film u kome su glumci jednostavno “film”.

Ovaj film je svakako pomerio granice horror žanra u Srbiji (ma koliko je taj žanr skrajnut i nepopularan među širokim narodnim masama). Ovaj film nije B produkcija i svakako predstavlja jedno reprezentativno filmsko ostvarenje koje već izaziva polemike i pozitivne kritike u svetu. Ovaj film je težak za gledanje a u isto vreme i intrigantan na način da ostanete prikovani uz ekran i da ga odgledate do kraja. Autori su ostvarili svoj cilj, napravili su ozbiljan film, zreo i krajnje neuobičajen, tako da se razlikuje od bilo kog filma snimljenog do sada. Ako želite dozu realnosti i da na trenutak zaboravite na šarene laže našeg života, da će biti bolje i da nam se smeši bezbrižna budućnost, morate odgledati ovaj film i okusiti sirov ukus života.

Jul 13

Arhiva Sveta Kompjutera

napisao admin kategorija It vesti

Nekoliko čitalaca entuzijasta časopisa Svet Kompjutera u prethodnih pet godina sproveli su akciju skeniranja svih brojeva časopisa, od prvog broja koji je izašao u oktobru 1984. godine pa do januara 1998. godine. Brojevi koji došli kasnije mogu se pronaci na oficijelnoj web strani časopisa na adresi www.sk.rs/ .

Na strani http://pc.sux.org/indexSK.html možete pogledati ovu obimnu arhivu koja pokriva celu jednu epohu koja se tiče računara i mnogo stvari vezanih za iste. Ako ste ljubitelj ovog kultnog računarskog časopisa svakako ćete svratiti do ove web arhive i pročitati neki od članaka, ako ništa drugo tako ćete odati poštovanje ljudima koji su obavili ovaj ogroman posao oko skeniranja i postavljanja sadržaja u vidu web arhive.

Ovaj blog počinjem sa hroničnim bolom u desnoj nozi a koji je posledica neke vrste uklještenja kičmenih živaca. Ja neću kao naš ministar zdravlja otići na operaciju diskus hernije i rešiti svoj problem u vezi leđa u nekoj od zemalja zapadne evrope već ću se prepustiti lokalnom iscelitelju koji će me osloboditi bolova metodom lečenja koja se prenosi u njegovoj porodici sa kolena na koleno.

Priključujem se akciji koju je za 07.07.2010. pokrenula drugarica blogerka Mahlat očigledno revoltirana bahatim ponašanjem ministra zdravlja i svim aferama koje prate njegov rad.

Ovo je link ka facebook grupi za davanje ostavke ministra zdravlja.

Evo i strane na kojoj se iznose podaci zašto ministar treba da podnese ostavku, strana je dobro argumentovana.

Jun 10

Wolfmother

napisao admin kategorija Muzika

Australijski band Wolfmother su jedina dobra stvar koja mi se desila danas. Pre otprilike godinu dana sam naleteo na jednom tv muzičkom kanalu na njih, bila je neka priča u vezi snimanja spota koji su tada radili i tu su me razvalili svojom svirkom. Zapamtio sam samo da je u njihovom nazivu reč wolf, ne znam iz kojih razloga ih tada nisam potražio na internetu i cela priča je od tada pala u zaborav. Jutros sam naleteo slučajno na ovaj band na youtube-u i opet sam doživeo rock’n’roll udar u glavu. Motherwolf stvarno praše svojom svirkom, a sada da vidimo ko su ti momci?

wolfmother

Wolfmother su osnovani u Sidneju, Australija 2000. godine a činili su ga Andrew Stockdale (ovaj čuvavi u sredini) i Chris Ross (desno na slici) i Myles Heskett (levo) do 2008. godine kada je u bandu ostao samo Stockdale koji okuplja novu ekipu oko sebe i nastavlja sa radom. Prvi album objavljuju tek 2005. godine pod naslovom Woman za koji 2007. dobijaju gremy nagradu a sa tog albuma se izdvaja istoimeni singl “Woman”

a takodje i stvar “Joker & The Thief”

Wolfmother izvode retro hard rock ali se svakako u njihovoj muzici osećaju jaki uticaji brith pop scene devedesetih godina. Pevač i frontman Stockdale ima glas koji podseća na glas Roberta Planta iz Cepelina. Njihove pesme ulaze u uvo već na prvo slušanje, kao da se radi o hitovima koje ste znali celog života a ne kao da su snimljeni pre pet godina. Ako želite da sebi priuštite malo neobuzdane i nekanalisane energije, pogotovu ako vam nedostaje poleta, preslušajte napred navedene stvari kao i ceo muzički opus ovog banda koji svakako zavređuje pažnju.

Više o bandu možete saznati na oficijelnom sajtu i putem wikipedije.

U junskom broju sveta kompjutera naleteo sam na zanimljiv prikaz web strane audiotool.com. Na ovoj strani možete da komponujete svoju muziku uz pomoć intuitivne flash aplikacije. Koliko god zvučalo neozbiljna ova moja tvrdnja da se može napraviti iole ozbiljna muzička stvar, moje iskustvo je bilo neverovatno. Posle par odgledanih tutorijala na youtube.com gotovo u trenutku sam bio spreman da uradim par house loop-ova koji su zvučali vrhunski.

Ceo projekat oko audiotool-a je počeo pre otprilike dve godine kada su njegovi tvorci došli na ideju da svako zaslužuje priliku da stvara muziku putem svog browsera. Posle par uspelih prezentacija razvojni tim je zasukao rukave i za ovih dve godine postojanja program je doživeo deset ozbiljnih izmena (update-a) da bi se došlo do finalne verzije 1.0 Firestarter.Celu priču pokreće Adobe Flash engine. Kada napravite svoj loop možete ga slobodno podeliti sa svim ljudima na mreži, a možete ga zadržati za sebe i objaviti ga kao svoje autorsko delo , pritom poštujući licencu koju razvojni tim zagovara (nema besplatnih a dobrih stvari danas). Ovaj projekat svakako zavređuje pažnju i svakako bi trebali da se poigrate sa ovom aplikacijom, biće to kvalitetno utrošeno vreme na netu gde ćete se za trenutak odvojiti od društvenih mreža koje preferirate.

Jun 06

Point Break (1991)

napisao admin kategorija Film

Vratim se nekad mislima u prošlost i setim se nekih sjajnih filmova koje sam gledao sa uživanjem. Jedan od takvih je i Point Break iz 1991. godine sa Kianu Rivsom i Patrikom Svejzijem u glavnim ulogama. Zanimljiva je činjenica da sam se ovog filma setio iz razloga što ga je režirala ovogodišnja dobitnica nagrade oskar za režiju Ketrin Bigelou a koju sam predstavio u tekstu koji sam napisao u januaru ove godine, ovde na blogu The hurt locker . Beše to sjajno vreme, početak devedesetih kada ništa nije obećavalo da će se dešavati ovako turbulentne godine koje su nas prilično desetkovale, kulturno, emocionalno i na svaki drugi način.

point-break-poster

Point Break iz 1991. godine je adrenalinski hit koji sam pre par dana ponovo pogledao i opet se oduševio celim konceptom filma. Sjajno kadriranje i koncept celog scenarija koji se provlači kroz film me je kao i uvek poneo. Cela ta naivna priča o dobrim i lošim momcima je tako lepo zapakovana, gotovo da je ta imbecilna priča koja se provlači kroz film glavna odrednica osamdesetih godina koje su bile prebogate ovakvim ostvarenjima klasičnog holivudskog adrenalinskog filmskog blockbustera. Kako god, ja sam oduvek voleo ovakve filmove, junaci moje mladosti su likovi koji su u isto vreme i banalni i heroji gubitnici, pomalo trivijalni, ali zar nisu to takva vremena bila, ko se bre zanimao nekim teškim temama, sve je bilo ok, imalo se para, trošilo se na sve i svašta, živelo se lagodno pa su se i takvi filmovi gledali.

Radnja filma se odvija na zlatnim obalama Kalifornije gde banke pljačka banda zvana Ex-Presidents. Mladi FBI agent Johnny Utah (Kianu Rivs) dobija zadatak da sa svojim kolegim Angelo Pappas (Gary Busey) da udje u trag ovoj bandi i da ih pohapsi. Tragovi ih vode na plaže Kalifornije i svet surfera. Tu upoznaje Bodija (Patrik Svejzi) harizmatičnog vodju jedne grupe surfera i poalo kako film napreduje među njima se gradi jedno kompleksno prijateljstvo koje se urušava saznanjem Johnny-ja da je Bodi zapravo vodja bande Ex-Presidents koja finansira svoje surfovanje preko cele godine pljackanjem banaka.

Ako zelite da se opustite uz ultimativno zezanje, sjajno snimljenje scene surfinga, sky divinga i jurnjave automobilima svakako bi trebali da pogledate ovaj odlican adrenalinski akcioni film.

Jun 03

Unthinkable (2010)

napisao admin kategorija Film

Uništenje cele palete ljudskih prava jedne porodice zarad očuvanja 10 miliona života i očuvanja stabilnosti i reda u jednoj državi. Ovo je glavna ideja koja se provlači u sjajnom američkom trileru. Radnja nas vodi u New York gde je opsednuti stručnjak za eskplozive i nuklearno naoružanje, muslimanski preobraćenik Yusuf aka Younger (maestralno ga glumi Velšanin Michael Sheen), pravi tri nuklearne bombe u kućnoj izdradi, predao se organima reda i zatražio da se ispune njegovi zahtevi pred američkom javnošću. Suočeni sa ozbiljnom nuklearnom katastrofom, američka vojska poziva u pomoć beskompromisnog islednika (Samulel L Jackoson), da ne birajući sredstva pribavi informaciju gde se te bombe nalaze. Tu kreće mučna radnja filma gde sve norme o ljudskim pravima i slobodama padaju u vodu, cilj je da se žrtvuje porodica teroriste zarad spasavanja 10-tak miliona ljudi. Samuel je odglumio odlično svoju ulogu. Ipak, skrenuo bih pažnju na Michaela Sheena koji će ovom ulogom svakako, u narednom periodu, izbiti u prvi plan holivudske produkcije. Ne može se reći da je početnik u glumačkoj branši, on je već ostavio trag u nekoliko odličnih akcionih filmova, pre svega kao Lucian u Underworld:_Evolution i Underworld: Rise of the Lycans.

unthinkable

Ovaj triler je prepun obrta i predstavlja pravo osveženje mršave holivudske ponude u zadnje vreme i svakako će vam držati pažnju do samog kraja.

May 26

Za i protiv RTV pretplate

napisao admin kategorija Uncategorized

Juče mi je stigao cirkularni mail od jednog druga koji navodi razloge zašto ne treba plaćati RTV pretplatu i kako smo svi obmanuti od strane EPS-a, RTS-a i države a u vezi famozne pretplate. Evo tog maila:

Po Zakonu o radiodifuziji, pretplatu za RTS plaća onaj ko je prijavio prijemnik (nebitno da li gledaš RTS ili ne i nebitno za šta koristišprijemnik – možda za gledanje filmova preko DVD-a dok je povezan sa računarom?).
Po istom Zakonu o radiodifuziji, RTS izričito nema ustavna prava i samimZakonom o radiodifuziji nema zakonska prava da ti ulazi u stan i proverava da li imaš prijemnik ili ne.
Prema Zakonu o informisanju, javni sevis (RTS) je dužan da prezentuje tačne i istinite informacije. RTS je slagao da svako mora da plaća pretplatu čime je počinio prekršaj protiv ovog zakona, a prema Zakonu o krivičnom postupku zaposleni u RTS-u su počinili krivično delo obmane. Pretplatu mora da plaća samo onaj ko je prijavio prijemnik. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, ne može se potraživati bilo kakva naplata sem ako su obe ugovorne strane saglasne. Dakle ne može se potraživati naplata od onog ko nije pristao na ugovor. Krivično je delo zaposlenih u RTS-u potraživati novac od onog ko nije pristao na ugovor ili od onog ko nije prijavio prijemnik.
Prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, niko nema prava da deli vaše lične podatke drugima sem u slučaju vaše lične saglasnosti. Zajedničkom uplatnicom EPS-a i RTS-a, EPS je prekršio ovaj zakon, a radnici EPS-a su počinili krivično delo prikazivanjem vaših licnih podataka RTS-u, kao npr vaša adresa stanovanja gde vam je i upućen račun. Prema Zakonu o krivičnom postupku, onaj ko pristaje na krivično delo smatra se saučesnikom u krivičnoj radnji. Plaćajući račun za struju i “pretplatu” finansiraš onoga ko vrši krivično delo nad trećim licima (u ovom slučaju svi ostali koji plaćaju račun za struju i RTS “pretplatu”, a bez ugovora iliprijemnika).
Pošto su zaposleni u EPS-u počinili krivično delo odavanja ličnih podataka i zaposleni u RTS-u počinili krivično delo prinudne naplate, zastrašivanja ilaganja nad trećim licima jer 720 hiljada ljudi je prinudno platilo i plaća “pretplatu” i to bez prijavljivanja prijemnika i bez potpisivanja ugovora,ti lično koji si finansirao EPS i RTS svojim “računom za struju” si saučesnik u zločinu prinudne naplate i odavanja ličih podataka o drugima, sem ako si žrtva istog računa za struju u kojem slučaju treba da tužiš EPS i RTS sudskim organima Republike Srbije.
Prekinite da budete saučesnici u zločinu nad preko 2 miliona ljudi, jer vam preti maksimalna zakonska kazna od 40 godina zatvora!!! Pitajte Legiju ako meni ne verujete, pravda je spora, ali dostižna! Upozorenje – ako ovo forwardujete na dovoljan broj e-mail adresa, očekujte iznenadnu promenu nekih zakona u “narodnoj” skupštini, ali vas svejedno molim da forwardujete svima.
U prvom pasusu autor navodi podatak da RTV pretplatu plaćaju samo oni koji su prijavili posedovanje tv prijemnika a Zakon o radio difuziji (“Službeni glasnik RS” br. 42/02 od 18.7.2002) kaže u članu 81. stav 7. Zakona da: “Sva fizička i pravna lica koja su vlasnici prijemnika dužni su da prijave nabavku prijemnika republičkoj ustanovi javnog radiodifuznog servisa, a sa teritorije Autonomne pokrajine Vojvodine i pokrajinskoj ustanovi javnog radiodifuznog servisa.” Zakon jasno i precizno propisuje da su svi koji poseduju prijemnike DUŽNI da prijave iste.
U drugom pasusu autor maila se poziva na jednu od Ustavom zagarantovanih sloboda da nadležni organi nemaju prava da ti ulaze u stan i proveravaju da li posedujete tv prijemnik ili ne. To je istina, ali dellimična. U članu 81. stav 11. Zakona o radio difuziji (“Službeni glasnik RS” br. 42/02 od 18.07.2002.) navodi da: ” Ustanova javnog radiodifuznog servisa ne može da vrši kontrolu posedovanja prijemnika na način kojim bi se ugrozila ustavna prava građana.” Zakon nije naveo koji su to načini ali svakako da svako normalan može da zaključi da vam niko neće obijati vrata da utvrdi da li posedujete tv prijemnik ili ne. Država i njeni organi će svakako naći sofisticiraniji način da to utvrdi da se izvrši napred navedena kontrola.
Dalje, kreator maila se poziva na krivično delo obmane gde je RTS objavila podatak da se tv pretplata mora platiti. Licemerno bi bilo sa naše strane da posedujemo tv prijemnike i da ih nismo prijavili a da tvrdimo suprotno, da i ne posedujemo. Znači da i mi obmanjujemo RTS. Ne može niko da me ubedi da poseduje tv prijemnik a da bar jedanput nije prebacio kanal na prvi ili drugi program RTS-a.
Što se tiče normi obligacionog prava, ja bih pre rekao da ovde ne postoji uopšte obligacioni odnos između RTS-a i njegovih korisnika. Ako je RTS javni servis i ako je osnivač tog javnog servisa država, ovde se više ne radi o dispozitivnim normama koje vezuju dve ugovorne strane po slobodnoj volji već sada govorimo o imperativnim normama koje stvaraju pravne odnose između države, s jedne strane, i pravnih i fizičkih lica sa druge strane. Imperativne norme se moraju poštovati i tu nema nikakve dvojbe. Ako država nešto propiše a ti se ne povinuješ njenoj volji ti si svakako prekršilac njenih zakona. Ni ovaj navod kreatora maila ne drži vodu.
Na kraju ovo sa odavanjem podataka od strane EPS-a nas svakako dovodi do prethodnog pasusa u kome sam već naveo da se radi o imperativnim pravnim normama i da je država pronašla način da efikasno naplati svoje usluge. Znači da ne možemo govoriti o odavanju ličnih podataka između dva npr. privatna subjekta, ovde postoje preduzeća čiji je osnivač država koji su opštili na pravno utemeljen način tako da i ova tvrdnja autora maila ne pije vodu.
Pravnik sam po struci i navodi u gore pomenutom mailu su isprovocirali moje zdravo rezonovanje i znanje tako da sam morao da napišem ovaj opštiran tekst kako bih razbio neke nedoumice. Iskreno, smatram da je plaćanje tv pretplate diskriminatorno i da cela ova oblast nije uređenja na pravi način. Ipak ovo je samo moje subjektivno mišljenje i odgovor na cirkularni mail koji kruži Srbijom.

May 24

Zabranjeno Pušenje…ali stvarno

napisao admin kategorija Uncategorized

Prošlo je blizu dve godine od kada sam ostavio pušenje. Bez foliranja da s vremena na vreme zapalim cigaretu kako to većina pušača u pokušaju radi, apstinent sam dvadeset i jedan mesec. Bio sam pušač petnaest godina i svi moji pokušaji su bili neuspešni do trenutka kada se u mojim rukama našla jedna fotokopija knjige autora Alen Carr-a koju sam pročitao tog trećeg avgusta 2008. godine i beše to dan kada sam se oslobodio ove velike pošasti.

Novi Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu objavljen 07.05.2010. godine u Službenom glasniku Republike Srbije počeo je da se primenjuje 15.05.2010. godine. Ovaj zakon je u potpunosti zamenio prethodni Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama koji se pokazao kao neučinkovit i gotovo da se retko ko pridržavao istog.

no_smoking

izvor: www.funfunkypages.com

GDE JE STROGO ZABRANJENO PUŠENJE!

Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu decidirano u članu 3. stav 5. navodi da ne postoji mogućnost pušenja u zatvorenim prostorijama sledećih delatnosti:

  • državna uprava i lokalna samouprava;
  • zdravstvena zaštita;
  • vaspitanje i obrazovanje;
  • društvena briga o deci;
  • socijalna zaštita;
  • kultura;
  • sport i rekreacija;
  • proizvodnja, kontrola i promet lekova;
  • proizvodnja, smeštaj i promet životnih namirnica;
  • društvena ishrana;
  • mediji i prostor u kome se obavlja snimanje i javno emitovanje;
  • sastanci i javna okupljanja građana.

Prilično dugačak spisak zatvorenih prostorija u kojima je zabranjeno pušenje, zar ne? Sećam se da je prethodni Zakon dozvoljavao da se moglo pušiti u prostoriji prethodno određenoj za pušenje i prvih nekoliko dana taj zakon se šatro primenjivao ali posle su se stvari vratile na staro i nikoga nije bilo briga za poštovanje Zakona, vratila se stara rutina pušenja gde god se stiglo. Napred navedeni spisak zatvorenih prostorija u kojima vlada totalna zabrana pušenja je stvarno impresivan. Nadam se da će nadležni inspekcijski organi beskompromisno raditi svoj posao i da će jako udariti po opštinama, školama, zdravstvenim ustanovama, sportskim objektima. Nadam se da će se većina vas koji čita ovaj tekst složiti sam mojim mišljenjem.

ZANIMLJIVO?

Zakon sadrži i neke zanimljive detalje. U članu 9. stav 1. tačka 2. stoji da je pušenje dozvoljeno u prostorijama u kojima borave “pacijenti specijalnih bolnica za lečenje psihijatrijskih bolesti, odnosno pacijenti psihijatrijskih odeljenja”. U stavu 4. istog člana stoji da je pušenje dozvoljeno “u ustanovi za izvršenje zavodskih sankcija u prostorijama u kojima borave lica u istražnom postupku, odnosno lica kojima su izrečene zavodske sankcije propisane zakonom”. Kad je kriza pušiti se mora. Scene u filmovima gde psihijatrijski bolesnici puše ko sumanuti kao i oni protiv koji se vode istražni postupci nisu klišeizirani i svakako svoju potvrdu imaju u realnom životu.

KO VRŠI NADZOR?

Član 21. kaže da sprovođenje zakona nadziru:

  • Ministarstvo, preko zdravstvene inspekcije, sanitarne inspekcije i inspekcije nadležne za lekove i medicinska sredstva;
  • Ministarstvo nadležno za poslove prosvete, preko prosvetnih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za poslove rada, preko inspektora rada;
  • Ministarstvo nadležno za poslove trgovine i usluga, preko tržišnih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za poslove turizma, preko turističkih inspektora;
  • Ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, preko inspektora za preventivnu zaštitu.

Spisak svih navedenih inspektorata jasno ističe činjenicu da je država rešila da pokrije široku oblast delovanja i da gotovo u svakom sektoru ima kontrolu nad sprovođenjem zabrane pušenja. Ovi inspektorati će organizovano pristupati kontrolama i deliće inforamcije između sebe.

KAZNENE ODREDBE

Novčane kazne se kreću u rasponu od 5.000 dinara do milion dinara. Prekršioci koji direktno konzumiraju duvanske proizvode će platiti najnižu kaznu a posebna priča su kazne koje se odnose na pravna lica koja mogu biti kažnjena novčanim kaznama od 500.000 do milion dinara za više situacija u kojima se ne sprovodi ovaj zakon.

Iskreno se nadam da će se ovaj Zakon dosledno i beskompromisno primenjivati. Država će svakako imati koristi ako se smanji broj pušača. Koliko samo para ode na lečenje bolesti koje nastaju kao posledica pušenja? Postavljaju se mnoga pitanja na koje statistika može da odgovori precizno i jasno. Bilo kako bilo, videćemo u narednom periodu kako će se stvari odvijati. Svakako bi trebalo nekoliko puta odrapiti prekršioce po džepu (pravna lica) i to objaviti na medijima. Prosto je neverovatna činjenica koliko mediji imaju hipnotično dejstvo među narodom, jedna takva vest objavljena na drugom dnevniku RTS-a bi svakako dovela do toga da svi poveruju u činjenicu da se Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu mora početi primenjivati i da nema zezanja sa državom.


Page 5 of 13« First...34567...10...Last »